| Pitam te, planino, kaži, o kaži, Jer ti putuješ i brojiš zvijezde,
Koja je moja u dalekom svemiru,
Gdje ljubav na njoj radja se i zrači?
A tvoji vrhovi kroz oblak se veru
U vječnom krugu što se provlači
Da je nadju i vide i meni kažu!
Ali moje oko još dalje prozire
Daleko! Daleko u svemirski kraj!
I dalje vidi gdje ljubav mre,
Gdje se ljudi obmanjuju da je tu raj!
Planino kaži, pitamo te, kaži
Da li su ti teški oblaci suri
Nad ponorom, jer si na vječnoj straži?
A oblaci crni, sve crnji i crnji!
Planino gorda, gdje ti se žuri?
I da li te munja pokad okrnji?
Kao pramen kose na čelu Njenu
Oblaci suri baciše sjenu!
Pred licem tvojim u pola dana,
O kako si lijepa kao zora rana!
Planino, putuj, požuri, požuri!
Volim tvoju kosu i oblak suri!
Ja i ti sami. I svemir kaži:
Jesi li našla zvijezdu i Nju?
I kosu na čelo potraži, potraži? |
